Skoro savrešn dan
Danas je sve tako dobro a opet ništa dobro nije...
Lep sunčan dan , ugovoren novi veliki posao , prijatna šetnja , muški komplimenti , dovoljno novca na računu... Savršen dan jedne devojke , ali skoro...
Nijedan moj uspeh nijedna moja sreća ne leči koliko me boli njegova nesreća . Ta tuga ne bira vreme ne bira mesto prikrade se kao lopov , zaledi na tren namešteni osmeh , pokvari po neko sitno zadovoljstvo , tako je u toku dana, ali zato vlada noćima . Tada ostajemo same prepuštene jedna drugoj , ponekada navrati i bes ali šta je bes za tugu, ne može je on oterati.
Čudim se ipak kako na kraju pobedi onaj tračak optimizma kako vlažnih očiju od jednog razočarenja , pogledam u onaj drugi mesec ako nije februar biće mart... uhvatim se za nagovetaj nade i počinje novi dan... Još jedan skoro savršen dana